Drugi

Tiha noć i kolovoz, a u nosnicama blagi miris otave. Napokon opuštam mišiće umorne od dugog puta - jutros smo stigli. Ovaj moj obor čist je i uredan. Stojim sasvim miran usred njega i osjećam svoje srce...

...dumm...

Ono kuca nemoguće sporo...

...dumm...

a ja ipak osjećam njegovu pregolemu snagu. Udarcima utiskuje valove krvi u moje arterije...

...dumm...

i ispunja mi mišiće. Nemam kontrolu nad tim činom i ne osjećam napor te radnje. Kao da je moje srce neko tuđinsko biće, a ne tek mišić moga tijela. Ali ufam. Neizbježno ufam i tom srcu podastirem sve ono što jesam. Ufam u srce zauvijek zatočeno u mojim grudima. I zato znam, ono me nikada neće moći iznevjeriti. Nikada me ne smiješ iznevjeriti. Nikada, srce moje.

Jer meni je to važnije od života.

***

Ponekad, kada se osjećam ovako moćno kao sada, čini mi se da Ron uopće nema masu. Nosim ga k'o igračku. Sitni, pahuljasti Ron – čovjek od zraka. A znam da bi on dao sve da to doslovno i postane. Da mi bude još lakši.

Zove me Sky, jer tako mi je ime. Orange Sky.

Jako volim Rona i obožavam trenirati s njime. S Ronom, mojim prijateljem. A i smiješan mi je tip. Misli da o nečemu stvarno odlučuje... he he... često mu puštam.

Ali kada razmislim, baš se pitam jesam li uopće ja onaj koji odlučuje. Jer ponekad, kada se osjećam još moćnije, još deset puta moćnije nego sada, cijelo moje biće prožimlje ono ogromno. Ta je žudnja neizreciva i ta požuda neutaživa, a ja sitan, pahuljast, puštam da me nosi... sretnog... opijenog... Uvijek se u čuđenju pitam odakle to u meni.

I uvijek se pitam da li si to ti, ti srce moje.

Sutra, srce moje. Sutra je utrka.

...dum...dum...

***

Ron traži da se zaustavim – diže svoje tijelo. Zar već? Zar sada? Ja mogu još trčati, Ron. Još mogu letjeti. Slušam svoje srce...

...dum dum dum dum...

Ono mi je u ušima, nosnicama, nogama, u čitavom tijelu. Ono lupa snažno, čvrsto, odmjereno i bez ikakvog napora. Ako nastavimo, Ron, naš će uspijeh biti još sjajniji, a pobjeda moćna, totalna, SATIRUĆA.... i moje srce se slaže, Ron.

Ali zaustavljam se – besmisleno je. Kroz otkucaje razabirem Ime.

Još i prije nego sam potpuno stao netko mi pritrčava sa strane - uhvatit će mi uzde. Na trenutak ga poželim oboriti i otrčati dalje, dalje od svih, ali ipak puštam. Samo se to srce još neko vrijeme ne miri, a onda i ono...

...dum...dum...

popušta. Ron je sretan, grli mi vrat, a njegove mi suze moče grivu. Moje ime je na razglasu, ali razglas nikada ne slušam.

Slušam grla ljudi u publici. Iz tisuća njih čujem samo jedno ime, ono koje nije moje. Nikako moje i nipošto nepoznato. Već dugo ga poznajem – to je ime čiste, neumjerene slave: Secretariat, Secretariat.

... ...

Ron?

Ne razumijem, Ron, ne razumijem. Što trebam učiniti? Što još hoće od mene? Hoću li ikada imati slavu koju zaslužujem? Znaš, ja je moram imati... Srce, Ron, srce će mi prepući.

***

U jučerašnjoj egzibicijskoj utrci klonova slavnih trkačih konja održanoj na trkalištu u Kentucky-u premoćno je pobjedilo grlo Orange Sky, mnogo poznatije kao klon legendarnog konja Secretariat. Ostavivši konkurenciju ogromnih 7 1 duljina u svojoj prašini, Secretariat se još jednom pokazao većim i od svog vlastitog slavnog života. D.G.

Danijel Gorupec, 2008


Back